Da li su vam se šifre popele na vrh glave? Razni internet sajtovi, da ne govorimo o bankama i posebnim računima, pa bankomati - svi imaju različite zahteve u pogledu dužine i kombinacije slova i brojeva. Ni tu nije kraj, jer svi važni sajtovi, kao što su firme i banke, zahtevaju od klijenata da te šifre redovno menjaju.Tome treba dodati i neizbežni „pin“... I, na kraju, najgore je što sve to nije dovoljno bezbedno, o čemu svedoče stalni upadi hakera u razne sisteme.
Da li su vam se šifre popele na vrh glave? Razni internet sajtovi, da ne govorimo o bankama i posebnim računima, pa bankomati - svi imaju različite zahteve u pogledu dužine i kombinacije slova i brojeva.
Ni tu nije kraj, jer svi važni sajtovi, kao što su firme i banke, zahtevaju od klijenata da te šifre redovno menjaju. Tome treba dodati i neizbežni „pin“... I, na kraju, najgore je što sve to nije dovoljno bezbedno, o čemu svedoče stalni upadi hakera u razne sisteme.
Taman kada pomislimo da našim mukama nema kraja i da je bolje da se vratimo na gotovinu, pojavljuje se spasonosno rešenje, koje omogućavaju ekrani na dodir: umesto niza šifara, korišćenje biometrijskih podataka, odnosno otiska prsta.
- Ako bi me neko upitao šta je najveća gnjavaža u savremenom životu, bez razmišljanja bih rekao da su to šifre, koje stalno moram da smišljam, pamtim i menjam - kaže Naser Memon, profesor informatike na Njujorškom univerzitetu, stručnjak za bezbednost na internetu i šef tima za pravljenje biometrijskog detektora za kompjutere.
Otisak prsta umesto šifre daleko je od svršene stvari, a o tome koliko je složen taj zadatak svedoči i sudbina programčića „Fingerprint skener“ (čitač otiska prsta), koji je „Epl“ ponudio. Ta aplikacija radi na „ajfonu“ i „ajpedu“, ali sa toliko promenljivim uspehom, da su je korisnici ocenili tek trojkom, od pet mogućih bodova.
Ali dok traje borba za oslobađanje od šifara, negde se stvari još i dodatno komplikuju. Tako američko ministarstvo odbrane radi na sistemu koji će pored šifre prepoznavati korisnika i po specifičnim odlikama u radu na kompjuteru, kao što su tipične greške u kucanju i način korišćenja miša. Takav sistem bi svakako bio sigurniji od same šifre, ali je isuviše arbitraran: velika je opasnost da kompjuter zbog sumnje isključi korisnika baš kad radi nešto što je značajno i neodložno. Jer, kada rade u žurbi i pod stresom, svi menjaju odlike kucanja.
„Gugl“ je već počeo da šalje svojim korisnicima pozive da razmisle o registraciji od dva koraka, koji bi pored šifre podrazumevao i slanje specijalnog koda, zabeleženog u samom telefonu ili kompjuteru.
Mnoge američke banke traže od korisnika da pored šifre koriste i program za prepoznavanje glasa, odnosno da izgovore u kompjuter i određenu rečenicu.
I tako, iako je Bil Gejts još 2004. ambiciozno izjavio: „Šifre su mrtve“, to ne samo da se još nije desilo, već je situacija sve gora - još malo pa će nam svi tražiti najmanje po dve za „bezbednost“.